Zašto treba da "skoknete" do Venecije?

Volim da putujem. "Volim" je zapravo blaga reč. Imam nesavladivu potrebu da pobegnem od svakodnevice, da vidim nova mesta i okružim se nepoznatim ljudima. Da se izgubim, prepustim i stopim sa vekovima postojanja nečega, negde. Bilo gde.


U naletu panike, obećala sam sebi da ću svakog meseca putovati, makar na dan. Sredinom oktobra, pokušavajući da filtriram spambox, pogled mi je poskočio na jednom od zilion mailova kojima me svakodnevno bombarduju sa raznoraznih kupi-me-sajtova. Venecija 590rsd+49€. Pomislim Što da ne i kliknem. Ponuda je delovala iskusno i prenatrpano. Dva dana trčkaranja po Veneciji, Veroni, Vićenci sa jednim noćenjem u Lido di Jesolu. Uz sve to noćne vožnje busom tamo i nazad, kroz Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Cifra je bila smešna. Trebalo mi je petnaest minuta da se nacrtam u kancelariji agencije. Tog petka, u osam uveče, bila sam u busu za Italiju.


Mene kiša ili isprati ili dočeka. Ovog puta me je ispraćala. Počelo je kao sitno kapljucanje u Srbiji,   nastavilo se - sa kratkim prekidima - kroz Hrvatsku i Sloveniju, da bi nas u luci Punta Sabione dočekao pravi prolom oblaka i nikad tmurnije jutro. Dok se bus parkirao a mi polako uputili ka brodu koji će nas prevesti do Grada na vodi, nagađala sam koliko bi u Veneciji mogao da košta jedan kišobran. Istog popodneva, razgledajući izloge, ugledala sam klasičan sklopivi kišobran u jednoličnoj ciklama boji, za "tričavih" 39€. Na sreću, čim smo se usidrili vreme se naprasno preokrenulo i ceo vikend ostalo toplo, vedro i sunčano.

Stari deo Venecije je svega par kilometara udaljen od otvorenog mora i često je pod gustom maglom, što ostavlja posebno mističan utisak ako prilazite gradu sa mora. U svakom slučaju, poplava utisaka vas neće mimoići.


Moja preporuka je da namerno izgubite svoju grupu i vodiča, pa krenete u opuštenu solo šetnju lavirintom uskih uličica, preko minijaturnih trgova i brojnih mostova. Cela Venecija je jedna velika pešačka zona (automobilima, skuterima i biciklima nije dozvoljen pristup centru grada). Most uzdaha, Duždeva palata, Trg Svetog Marka, crkva Svetog Marka, Sat Kula, Most Rialto, Piazza di Roma, Santa Maria della Salute, Accademia di Belle Arti, kanali, kanali, kanali...Bezvremena arhitektura i bogata istorija na 118 malih ostrva. Venecija je bajka.

 


Naravno, skupa bajka. Vožnja gondolom duž kanala Grande je po mnogima jedinstveno iskustvo, ali treba izdvojiti 80€ po vožnji, uz cenjkanje 60€ (mada se ovo ne preporučuje, jer se smatra uvredljivim ponašanjem). Isplati se ako idete sa grupom prijatelja pa podelite trošak vožnje (svaka gondola može da primi do šest osoba). Mnogo pristupačniju - doduše ne tako romantičnu - vožnju kanalom Grande, možete priuštiti za 5€, popularnim vaporretom (vodenim autobusom). Sve na Trgu Svetog Marka je skuplje u odnosu na udaljenije lokacije.


Ukoliko odlučite da popijete čaj u jednom od salona čuvenog Caffe Florian, u kome je svojevremeno ispijao čaj još čuveniji Kazanova, moraćete da izdvojite 14€ po šoljici. Ovaj kafe je i bez čaja, vredan pažnje. Osnovan je početkom 18. veka i u kontinuitetu radi do danas.


Što se mene tiče, Italijani još uvek prave najbolje pizze i paste na svetu i mada je to turistički kliše, nisam mogla da odem iz Italije a da ne pojedem pizzu :). Cene pizze su manje više usaglašene i kreću se od 10€ za Margheritu do 19€ za neke bogatije varijante, dok su paste od 7€ pa do 15€, ukoliko sedite u restoranu. Pizza se može kupiti i na komad, po ceni od nekih 4€. Cappuccino je oko 2€-2,5€, a ja sam probala espresso pizzicato - espresso poprskan šlagom.

 

Nakon celodnevnog obilaska Venecije, brodom smo se vratili do Punta Sabione, a onda busom do hotela u turističkom mestašcu Lido di Jesolo. Lido di Jesolo je moderno, dobro organizovano i veoma popularno turističko selo. Meni ne naročito zanimljivo, izuzev iznenađujuće lepe peščane plaže i opčinjavajućeg mora (ko još može da odoli moru u Oktobru!). Sve je belo, sve je novo, sve je za turiste. Kao da je celo mesto izgrađeno preključe. Bez neke posebnosti i sa neverovatnim brojem dobro opremljenih butika, kafića i restorana. Uživala sam u plaži, moru i suncu. Takođe, cene su osetno niže u poređenju sa Venecijom.


Prema programu putovanja, ujutro je bio predviđen fakultativni celodnevni obilazak Verone i Vićence. Mada sam želela da idem i na ovaj izlet, samo jedan dan u Veneciji prosto nije dovoljan. Tako sam odlučila da Veronu i Vićencu ostavim za sledeći put i provedem još jedan dan u magičnom "Gradu mostova". Na jednom, od ukupno dva trga u Lido di Jesolu, za 16,5€ može se kupiti povratna karta koja uključuje prevoz busem Lido di Jesolo - luka Punta Sabione i prevoz brodom Punta Sabione - Venecija, što je poredeći sa ostalim cenama, sasvim pristojna suma.


Tako sam uživala, izgubljena u moru turista i škljocajući kamerom na praktično sve što je sunce obasjalo. I ne preterujem kada kažem more turista. Dok sam pokušavala da se probijem prepunim ulicama i trgovima, shvatila sam da su svuda oko mene ljudi sa kamerama u rukama i istim izrazom ushićenja na licu. Niko nikoga ne primećuje, jer su svima pogledi uprti gore ka šarmantnim balkonima i fasadama. Od prijateljice sam saznala da se poslednjih godina, zbog konstantne navale turista, stanovnici Venecije sve više iseljavaju. Nešto kasnije, posmatrajući galebove na Trgu Svetog Marka, razmišljala sam o tome. Ko bi još poželeo da se iseli iz Venecije?
 






 

 

15 komentara

  1. Divan post ! Bila sam čak dva puta u Veneciji u vrijeme maskenbala. Sjećam se da je sve bilo jako skupo i da me nisu pustili na wc.

    U svakom slučaju, svatko treba posjetiti ovaj grad bar jednom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sve je papreno :D Koliko god kontradiktorno zvučalo.. što se Italijana tiče, imala sam utisak da ne obožavaju baš turiste.

      Izbriši
  2. Dobro mi je poznat taj wanderlust :) Divne fotke!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Jao bila sam samo jedan dan u Veneciji na nekoliko sati. Sad si me podsetila na sve sa ovim divnim slikama. Bas je lepa za setnju. I slazem se da je tamo sve preskupo. Mora bas da se pazi gde se pije kafa i tako to. Treba nesto u nekoj zabacenoj ulicici da se nadje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je Venecija i za Italijane skupa :D.
      A princip jeste: što zabačenije to niža cena.

      Izbriši
  4. Mene je Venecija jako razočarala prvi put, ali na sreću sam se vratila i oduševila drugi put :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I meni se to često dešava. Zato volim da boravim negde duže od par dana :)

      Izbriši
  5. Delimo istu ljubav prema putovanjima :D
    Slike su predivne, kao i ceo post!
    Lidija

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je da nisam sama :D
      Veliko hvala na komentaru!

      Izbriši
  6. Nikada nisam bila u Veneciji :( i to me žalosti.
    Ali neka, otići ću, makar kafu nosila u termosici :D

    OdgovoriIzbriši
  7. Prelepoooo! Obožavam Veneciju! Divan tekst! Pratim te! ;) xoxo

    http://lavieenrosemp.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
  8. Ma ja bi se na svako mjesto vratila nekoliko puta. Svugdje je toliko stvari koje treba vidjeti... Nije mi dosta jedan dan, drugi put se vratim na dva dana, onda skužim da je i to premalo....

    OdgovoriIzbriši
  9. Venecija je moj drugi omiljeni grad u Italiji, odmah posle Rima. Prelepa mi je! Inače, mislim da su te baš odrali s ovom picom, ili je to možda uobičajena cena u Veneciji, ali u tom slučaju nisu normalni. Ja sam se držala paste, jer sam picu jela u njenom rodnom gradu Napulju i toliko je bila divna da sam odlučila da nigde više na svetu neću da je jedem jer bi bila blasfemija :) naravno, nije me dugo držalo :) ali sećam se da je tamo bila 3 evra (da, normalna veličina :)), a po ostatku Italije možda malo skuplja.
    Tako da, u suštini, ako si podjednako nenormalan picomanijak kao ja, zabeleži u tefter Napulj za jedno od tih putovanja.

    Tihana // Wandering Polka Dot

    OdgovoriIzbriši