#booklistchallenge i još preporuka za čitanje

Jednom mi je prijatelj rekao: "Dobra knjiga je ona knjiga, koju kad pročitaš imaš osećaj tuge i taj osećaj nosiš u sebi neko vreme". "Zašto tuge?" upitala sam. "Jer se knjiga završila".


Moja ljubav prema knjizi i pričanju počela je sa bajkama Hansa Kristijana Andersena. Čini mi se da sam sve kasnije knjige zavolela zbog te prve, velikog formata, ukrašene spektakularno lepim ilustracijama. Onda sam, kao đak prvak, otkrila lokalnu biblioteku. Bila je to omanja, tiha prostorija skrivena u jednoj od novobeogradskih mesnih zajednica. Još s vrata se nazirao impresivan lavirint dugačkih polica i gusto zbijenih tomova. Na centralnom zidu, visoko iznad poslednjeg reda ruske književnosti, požuteo i pomalo zagonetan, stajao je natpis: "Dobra knjiga nema kraja". 

Priznajem, neko vreme sam zamišljala kako svi ti ljudi prebiraju po naslovima u potrazi za jednom određenom knjigom. Onom koja samu sebe dopisuje, pa se priča nastavlja i nastavlja poput čarolije. Danas, ređe posećujem biblioteke češće online knjižare, manje sanjarim i znam da je problem vrednovanja književnog dela predmet ozbiljnih diskusija. Ipak, spomenuti citat za mene je ostao jedini pravi kriterijum dobre knjige - knjige kojoj se vraćam, iznova je otkrivam i taj proces nikada zaista ne prestaje.

U ovom postu ću iskoristiti nominaciju za book list challenge - tag koji je tokom septembra kružio facebook/om. Trebalo je navesti deset najboljih knjiga svih vremena. Jasno da je ovo neizvodljivo, jer ko se može zadržati na svega deset naslova, pa još uz tvrdnju da su najbolji! Ja sam rešila da se nepravedno ograničim na klasike - prvih deset kojih se setim, a koje često uzmem, listam i čitam - i to su:

Sabrane priče, Edgar Alan Po

Velika očekivanja, Čarls Dikens

Orkanski visovi
, Emili Bronte

Važno je zvati se Ernest
, Oskar Vajld

Demijan, Herman Hese

Prokleta avlija, Ivo Andrić

Kontrapunkt, Oldas Haksli

U vlasti, Luis Bromfild

Stranac, Albert Kami

Alef, Horhe Luis Borhes

Sa spiska preporučujem ne samo svaku od navedenih knjiga, već celokupna dela svakog od spomenutih pisaca.

Od knjižica koje su novijeg datuma, a nalaze se u redovnoj ponudi Vulkana i Lagune, pa verujem da ih u toku ove nedelje možete nabaviti po povoljnijim sajamskim cenama (O da, u toku je 59. Sajam knjiga u Beogradu :), sledeće tri su mi posebno interesantne.


Mali leksikon parfema - Tobijas Pel i Silvija Jonas (Mono i Manjana).

Ima mnogo boljih knjiga o mirisima, ali je ova (koliko sam primetila) jedina dostupna kod nas i na srpskom jeziku (ako znate za još koju, javite). Ne posebno ambiciozna, više se bavi parfemom kao modnim proizvodom. Ipak, pruža dosta zanimljivih informacija, od priče o sastojcima i stvaranju parfema preko mirisnih porodica do psihologije mirisa i saveta pri odabiru i kupovini.


Tajna vode - Hauard Murad (Mono i Manjana)

Knjizi me nisu privukle preporuke Vogue i Elle magazina. Zapravo sam zbog istih dugo imala odbojnost da saznam "tajnu mladosti" koju čuveni doktor deli sa čitaocima na trista strana. Sada, kada sam je konačno pročitala, složila bih se sa prijateljicom: sjajan uvid u moderna saznanja o procesu zdravog starenja i pravilnoj sveukupnoj nezi.


Talenat je precenjen - Džef Kolvin (Laguna)

Ponekad je potrebno da vam ono što i sami znate, neko napiše i podvuče crvenim. Džef Kolvin je uradio upravo to. Uz osvrt na naučna istraživanja i primere iz istorije, ova knjiga je priča o volji, ciljevima, strasti, motivaciji, samopouzdanju, o tome šta je zapravo talenat, koliko je bitan i gde je razlika između uspeha i marljivog rada.

Posećujete li češće biblioteke ili knjižare? Koja knjiga vas je posebno zaintrigirala u skorije vreme?

17 komentara

  1. Sve sami klasici.
    Ja preporučujem Barnsa, Sto od limunovog drveta. I druge njegove ali ta mi je omiljena.
    Jesi kupila ovu o parfemima?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Potražiću.
      A Mali leksikon parfema jesam kupila, i to sam se našetala da ga prvo pronađem.

      Izbriši
  2. Obožavam ovakve postove <3 Jako volim čitanje i čitam svaki dan. Jako volim E.A. Poea i C. Dickensa, ali se ne bih baš odlučila za Velika očekivanja. Volim tu knjigu, ali ima i drugih koje su mi bolje :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno, to je subjektivno. Za mene su Velika očekivanja ono najživlje i najopipljivije što ne treba propustiti od Dikensa. Drago mi je da ti se post dopada :).

      Izbriši
  3. Divan post!
    Podjednako posecujem biblioteku i bukiniste, u knizarama kupujem samo na akcijama :))
    Zavidim na Sajmu knjiga i idem da napravim svoju listu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni knjige nikada nisu bile dovoljno skupe :D, ali su mi knjižare (one prave, u koje ušetaš i osetiš miris drveta i svežeg papira) nekako pale u očima - kada je izbor u pitanju, pa sada više obitavam po Amazonu i sl. virtualnim knjižnicama.

      Izbriši
  4. Ah, knjige <3 Moja prva ljubav!
    Nažalost, ne delimo ljubav prema istim žanrovima ali to ije ni bitno. Često posećujem knjižare i uvek nađem nešto interesantno, u biblioteku sam išla kada sam bila mlađa. Jedva čekam da odem na sajam, mislim da će to biti u subotu :) L.

    OdgovoriIzbriši
  5. Lep post. Volim klasike. Jedan od mojih omiljenih je "Proces" - Kafka. Večita nezavršena ljubav kojoj se godinama vraćam i uvek krećem iznova je "Braća Karamazovi"... Mada klasici nisu "moj žanr". Ja ipak živim u svetu SF-a i EF-a. Tu sam se pronašla i tu sam ostala, sad već više od jedne decenije. I tu postoje "klasici" - neverovatna Ursula Legvin ("Leva ruka tame" i "Svet se kaže šuma") i fantastični Džin Volf (Serijali Sunca). Uvrnuti Rodžer Zelasni (serijal Amber). Od novijih preferiram Brendona Sandersona, koji još uvek traži svoje mesto pod suncem epske fantastike. Od njega tek očekujem najbolje.
    Biblioteke ne posećujem, jer tamo više nema komada koji su fokus mojih interesovanja. Možda nekada, negde i opet...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se, postoje klasici u svakom žanru :). Jedno vreme sam gutala SF, pročitala valjda sva dela Klarka, Asimova, Simonsa..Ursulu Le Guin bih uvela u lektiru, posebno knjigu "Ljudi bez ičega". Hvala na preporukama :).

      Izbriši
  6. Često kupujem knjige (što nije isplativo ni zbog novca, ni zbog prostora) jer se pokajem kad uzmem iz biblioteke, a knjiga sva uflekana, podvučena, listovi ispadaju...Učlanjena sam u gradsku biblioteku, pa ponekad uzmem nešto.
    I dalje ne razumem što svi vole Orkanske visove, biće da nemam dovoljno ženskih hormona :-D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Postoji teorija da ono književno delo koje prvo pročitaš, oblikuje tvoju viziju i shvatanje o svakoj sledećoj knjizi. Sad ne znam koliko u tome ima istine, ali eto "Orkanski visovi" su bili prvi pravi roman koji sam pročitala (mislim zaista pročitala, onako širom otvorenih očiju, bez daha, upijajući svaku reč :D) i sećam se da mi dugo nakon te knjige, nijedna druga nije bila dovoljno upečatljiva. I danas je čitam sa istim divljenjem, a podjednako mi se dopada i originalna verzija na engleskom. Mogla bih zapravo uz citate iz knjige, priču o Emily, uslovima pod kojima je knjiga pisana i vremenu u kome je objavljena, kao i osvrtu na nekoliko bitnih kritika, da ti podrobnije približim zašto je za mene ova knjiga "van konkurencije" :D.

      Izbriši
  7. Zaboravila sam da kažem da se oduševljavam ovakvim postovima i da bih volela što češće da nailazim na njih (malo sam se već zasitila beauty tema).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je zbog toga i hvala na podstreku. Planiram da se više posvetim ovim i sličnim temama :).

      Izbriši
  8. Lep izbor. Ja sam dete odraslo Šerloku, tako da mi duh najbolje greju tešku psihološki trileri i velike detektivske priče. To me je i odvelo u izbor profesije. Ali daleko od toga da ne umem da uživam u dobrom Vajldu, Geteu ili Bukovskom. Moja preporuka za tebe, ako nisi čitala - Krug se zatvara, Knuta Hamsuna. A ako i ti kojim slučajem voliš njuškanje i analiziranje - sigurno najbolji poslednji primer je Stieg Larsson i njegova trilogija Milenijum.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jao, stari dobri Šerlok :). Moram da priznam da sam bila zaljubljena prvo u knjigu. Kasnije sam otkrila tv seriju, mislim da je BBC/jeva produkcija. U svakom slučaju je neprevaziđena, sa Džeremi Bretom u glavnoj ulozi. Još uvek mislim da je ta serija - u poređenju sa svim ekranizacijama knjiga - najpribližnija knjizi, od kastinga preko atmosfere starog Londona, pa sve do detalja i sitnica u radnoj sobi :).
      Nisam čitala ni Hamsuna ni Larssona, svakako ih dodajem na listu i hvala na preporuci.

      Izbriši
    2. Ne teraj me sad da počinjem o Šerloku, pa neće me niko zaustaviti :D baš mi je milo da i ti najviše voliš tu ekranizaciju. Definitivno bez premca, Produkcija je Granada Film i neponovljivi Džeremi Bret, jao kakav čovek i glumac je bio. Plus tokom snimanja serije, pogoršalo mi se psihičko stanje (bipolarni poremećaj) i on je našao načina da pronađe taj problem i u liku Š.Holmsa i iskoristio produktivno, mada ako se bolje zagleda može se primetiti nedostatak snage i dobijanje na težini. Takvog glumca više nema. Takvog Šerloka više nema, a ni ekranizacije. Sve pre i posle toga su budalaštine. Ali knjige... mmmm

      Izbriši