O knjizi: "Face Paint: The Story of Makeup"

Rekoh ja da ću se u ovoj godini više posvetiti čitanju, pa evo još jednog posta posvećenog knjizi. Pročitala sam je nedavno, i to u dahu, a reč je o svojevrsnoj kozmetičkoj "arhivi" nastaloj kao rezultat dugogodišnjih istraživanja jednog od najcenjenijih makeup umetnika današnjice, Lise Eldridge. Knjiga je pobudila veliko interesovanje i pre nego što se pojavila u prodaji krajem prošle godine. Štampana je u luksuznom formatu, na preko dve stotine strana uz pozamašan broj fantastičnih fotografija. Tekst pred vama, pisala sam za februarski broj Politikinog Bazara, a otkriće vam delić onoga što se krije između divnih korica ovog neobično studioznog dela. Jer možda se pitate, šta se to toliko imalo reći o šminki i šminkanju? :)


Iako šminka kakvu danas znamo komercijalni uspeh beleži tek tokom poslednjih stotinak godina, ulepšavanje lica i tela predstavlja jedan od najranijih vidova plemenskih rituala u istoriji čovečanstva. Zato ne iznenađuje, što mnogi savremeni trendovi poput smelo crvenih usana i savršeno precizne linije ajlajnera, datiraju još iz antičkog doba.


U svojoj knjizi Face Paint: The Story of Makeup, Lisa istražuje poreklo i razvoj različitih trendova u svetu kozmetičke dekorative. Kroz detaljno bavljenje istorijom sastojaka, boja i brendova, ona otkriva jednu skrivenu priču žena, pokušavajući da odgovori na mnoga aktuelna pitanja, poput onog elementarnog: šta je to što žene motiviše da se šminkaju? 

Paleta kroz sve epohe

Podeljena u dve tematske celine, istorija u ovoj knjizi ne teče hronološki, već slojevito. Evoluciju nanošenja različitih boja, od antičkih vremena pa sve do kraja 19. veka, Eldridžova je odabrala da predstavi kroz tri osnovne: crvenu, belu i crnu.

Boje su tokom istorije šminkanja prilagođavane društvenom ukusu i očekivanjima, ali nijedna nije uspela da nadmaši moć crvene. Hiljadama godina unazad žene su se služile vešto spravljanim miksurama raznovrsnih supstanci biljnog i životinjskog porekla, ne bi li usne učinile crvenijim, a obraze rumenijim. Proces nanošenja ruža bio je komplikovan, ali je pigment karmina licu uvek davao svež, mladolik i zavodljivo zdrav izgled.


Šminka je služila kao sredstvo za samoizražavanje, pa ipak njenu važnost određivalo je javno mnjenje. U poglavlju pod nazivom - Belo: Politika i moć bledog - autor priča o široko rasprostranjenoj tradiciji izbeljivanja kože.

Od japanskih gejši do renesansnih plemkinja, žene su puderisale svoja lica kako bi se uklopile u kulturološki i društveni standard lepote. Svetla put bila je direktno vezana za status i ukazivala na činjenicu da žena nije prinuđena da radi izvan kuće. Veliki broj sastojaka korišćenih za izbeljivanje lica, vrata i dekoltea neretko su bili toksični, što je za posledicu imalo konkretna oštećenja kože i ozbiljno narušeno zdravlje dama.

"Sloboda i prava koje su žene uživale tokom određenog istorijskog perioda, bili su u bliskoj  vezi sa načinom na koji su oslikavale svoja lica".

U antičkoj Grčkoj, moderan društveno prihvatljiv izgled, podrazumevao je minimalnu šminku sa laganim slojem pudera i iscrtanim obrvama. Atinjanke su od mešavine spaljene plute, antimona i čađi spravljale jednostavan prah kojim su oblikovale luk obrva i produžavale koren, ne bi li ih spojile poput Fride Kahlo. Žena je imala ulogu supruge i majke, a šminka je bila povezivana sa nemoralom i doživljavana kao forma lukavstva i nepristojnosti. U svom delu "O prirodi", grčki filosof Ksenofan piše da neiskrenost ruža leži u tome što omogućava obrazima da izgledaju kao da kroz njih teče krv, što je odlika dobrog zdravlja i vitalnosti, čak i kod onih koji nisu zdravi i vitalni.

Za razliku od žena golih lica iz kasnijih vekova, antičke Egipćanke su obožavale jaku šminku i uživale u velikoj dozi lične autonomije. Murali iz vremena Starog Egipta, prikazuju žene i muškarce dramatično naglašenih očiju uokvirenih crnom bojom. Prvi kajal u prahu, pronađen u faraonskim grobnicama, zapravo se nije preterano razlikovao od današnjeg ajlajnera. Nanošen je zagrejanim i posebno oblikovanim štapićima, a čuvan u izgraviranim kutijicama od slonovače. 


Simbolika

Kako bi prikrile sitne nesavršenosti i naglasile porcelanski ten, pripadnice francuske aristokratije početkom 16. veka na lice su lepile male, crne "tačkice" poput mušica, kružnog ili srcolikog oblika. Napravljene od svile, satena, tafta ili somota, čuvane su u divno izgraviranim, pozlaćenim limenkama. U 18. veku, ovi ukrasi i njihovo mesto na licu dobijaju ozbiljnije značenje: desni obraz označavao je da je dama udata, levi da je verena, a mladež u blizini uha značio je da je slobodna. Čak su i ljubavnice nosile po jedan u uglu oka.


Max Factor, Maybelline, Revlon, Estée Lauder

Odnos društva prema šminkanju naglo se menja početkom dvadesetog veka. Dva svetska rata bila su prekretnica u socijalnom statusu žena, donevši nov osećaj društvene i finansijske nezavisnosti. U skladu sa tim, promenio se i njihov odnos prema dekorativnoj kozmetici - od nečeg što se upotrebljava tajno i diskretno do onoga što se ističe i ponosno nosi.

Glamurozne reklamne kampanje okrenute ženi, postale su naročito izražene sa pojavom filmske industrije. Bledilo lica zamenjeno je holivudskim potamnelim tenom i prvi put u istoriji ženama je dopušteno da se oblače i šminkaju onako kako žele, a kozmetika im je omogućila da maksimalno izraze svoju slobodu i odlučnost. Zvezde sedme umetnosti počinju da utiču na stil i upotrebu šminke, a ove promene prati razvoj prvih kozmetičkih brendova kao što su Max Factor, Maybelline, Revlon i Estée Lauder. Posebno interesantna priča vezana je za kuću Estée Lauder, koja i danas na razne načine promoviše shvatanje da je lepota pre svega stav.

"Moderna žena danas ima slobodu da svoj izgled kreira samosvesno, ne prilagođavajući se samo jednom idealu lepote. To treba da ceni".


Paralelno sa modnim trendovima i uzorima lepote, od Nefertiti do Merilin Monroe, umetnost šminkanja se menjala i neminovno napredovala. Nova tehnologija i inovacije u kozmetičkoj industriji, pružaju nam mogućnost da veoma lako ujednačimo ten, izmenimo crte lica i transformišemo identitet. Savremeno digitalno doba u svetu dekorativne kozmetike uslovljava nov ideal lepote, ispoliran do perfekcije. U prilog tome, svedoče milioni filtriranih i besprekorno uglancanih selfija žena širom sveta. "Ali da li je savršenstvo važnije od individualnosti?" pita se Lisa.


U poslednjem poglavlju - I want to look like you - Lisa iznosi svoj stav koji je ujedno i odgovor na ovo pitanje: "Šminka ima funkciju da istakne ono najlepše u nama, ali i da dočara nečije unutrašnje karakteristike. Naglašavanjem određenih atributa i kamufliranjem drugih, individualnost više dolazi do izražaja. Mnoge žene umele su ovo da iskoriste, kako bi izgradile sopstveni identitet".

I za kraj, kao zaključak, navodim rečenicu u originalu, koja mi se posebno dopala, a mislim da nosi osnovnu poruku ove priče:

Cosmetics can be a means of empowerment, so long as lots of different types of beauty are "acceptable" in sociaty and we dont have to conform to just one ideal as our ancestors in ancient Greece or Renaissance Italy did.

Knjiga je u moje ruke stigla zahvaljujući nesebičnom prijateljstvu jedne glumice, makeup umetnice, a pre svega dame, Milice Jevtić, kojoj se ovom prilikom još jednom zahvaljujem.

14 komentara

  1. Dugo nisam procitala ovako divnu recenziju jedne knjige. Odusevljena sam. Podjednako recenzijom kao i Lisom. Hvala na recenziji.
    Mare M.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A ja retko pročitam ovakvu pohvalu :).
      Od srca hvala!

      Izbriši
  2. Hvala Jelena na ovako divnoj zahvalnici, kao sto sam kod sebe na fb objavila sad mi nije zao sto nisam imala knjigu kod sebe u Londonu da je Lisa potpise, trazim da je ti potpises i tako mi je vratis dok tebi ne stigne tvoj primerak :***
    I jos jednom i kod tebe na blogu veliko i javno HVALA sto si me pokrenula na davno zaboravljeno moje praznjenje pisanjem

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Divna knjiga i divno je što sam imala od koga da je dobijem na čitanje <3

      Izbriši
  3. Predivna knjiga koju sam imala u rukama, ali je na žalost nisam kupila. No stignem :) Lisa je, po meni i mojim standardima, pravi makeup stručnjak, guru, mag. Nazovite to kako želite, ali ona je od vrlo retkih osoba čijem mišljenju u potpunosti verujem jer je svako opravdano izvrsnim argumentima. Nema priče u prazno. Svima svaka čast, ali Lisa je ta kojoj se uvek vraćam :) Drago mi je što je ovakvo blago u tvom posedstvu i što si nam na izvrstan način prenela svoje dojmove.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, danas ima dosta sjajnih šminkera, ali Lisa je zaista posebna.
      Hvala ti i nadam se da ćeš je i ti uskoro imati na polici :).

      Izbriši
  4. Nadam se da ću uskoro imati priliku pročitati ovu divnu knjigu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Marijana, sigurna sam da ćeš uživati u čitanju :).

      Izbriši
  5. Postoji li srpski prevod knjige? Hvala :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Za sada na žalost ne. Ipak, nadajmo se da će se neko od izdavača zainteresovati u dogledno vreme :).

      Izbriši
  6. Bas sam uzivala citajuci,dala si mi zadatak da dodjem do knjige☺

    OdgovoriIzbriši
  7. Pokusala sam da je nadjem u Londonu i bila je rasprodata u nekoliko knjizara ( doduse samo sto je bila izasla iz stampe). Ali onda sam uspela da je nadjem u SAD-u. Suprug se cudio kako sam uporna u potrazi :/ Ali....isplatilo se. Ja sam bas uzivala u citanju. I sada znam povremeno da je otvorim-to je jedna od onih knjiga kojima se stalno vracam :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, brzo se rasprodala, a sigurna sam da je postojala i lista čekanja :D.
      Knjiga je zaista divno napisana i mislim da zapravo cilja mnogo veću čitalačku publiku od one na koju se prvo pomisli. Ne moraš biti veliki ljubitelj kozmetike ili zaljubljenik u šminku, da bi uživao u čitanju :).

      Izbriši