Hamburg, u jednom danu

Hamburg je poseban. To će vam reći svako ko je u njemu proveo duže od par sati. Čak su i kruti Nemci iz oblasti Meklenburg slabi na "najveću luku severa". Ovaj grad možete zavoleti za samo jedan dan, a ako vam se posreći pa vas posluži vedro i sunčano vreme, sigurno ćete mu pokloniti sate i sate pešačenja. 


Moja poseta je bila kratka i nisam je planirala. Pridružila sam se drugu koji je tamo putovao poslom, a planirali smo da se zadržimo jedan produženi vikend. Njegov raspored je bio popunjen sastancima, a ja sam imala slobodu da svoje vreme isplaniram kako god želim. 

Od Berlina do Hamburga, kolima se stiže za nepuna dva sata. Međutim, celim putem pratili su nas jaki pljuskovi i magla kakvu ne pamtim da sam igde ikada videla. Tako su se dva sata pretvorila u četiri. U grad smo stigli predveče, a nevreme je još uvek besnelo. Ipak, kao da su se bogovi severa te noći predomislili. Već sledećeg jutra, gust veo se podigao sa ulica i kanala, a za doručkom su nas pozdravili prvi zraci sunca.

Ne postoji ništa što tako dobro ide uz grad na reci kao vedro plavo nebo i par razbacanih oblačaka. Taj prolećni vajb u februaru i činjenica da sam sa sobom ponela kakvu takvu kameru, značili su samo jedno: celodnevnu šetnju i škljocanje! Da sam imala lap top pri ruci, verovatno bih se zabola u neki kafić i napravila mapu sa svim relevantnim turističkim mestima za videti. Ovako, mogla sam samo da se prepustim opštem toku uz nadu da će me dugačke ulice, uredno postavljene smernice i stomak, dovesti do nekih cool lokacija. Tako je i bilo.

Tek što sam napustila sigurnu wifi zonu hotela i prešla jedan od bezbroj mostića, našla sam se na glavnoj železničkoj stanici,
Hauptbahnhof. Ima nešto impresivno kod nemačkih železničkih stanica. Ta neka super uređenost i sistematična užurbanost, zbog koje imate utisak kao da ste na kratko postali deo ogromnog i ne tako očiglednog mehanizma, ali koji je tu oduvek i zauvek. Ova stanica je izgrađena početkom 20. veka i kažu da je po prometu druga u Evropi. Iznutra izgleda posebno lepo i potpuno drugačije od recimo Berlinske staklene konstrukcije. 


Korak dalje nalazi se poveći kompleks Muzeja primenjene umetnosti i dizajna, Museum für Kunst und Gewerbe, a odmah prekoputa kao referenca za povratak, poslužila mi je pozamašna blok zgrada nemačke izdavačke kuće Der Spiegel. Odatle sam se uputila bulevarom Steinstrasse, u nadi da će me odvesti do starijih delova grada i reke. 



Čileanska kuća


U nekom trenutku, privučena hladom, rešila sam da napustim glavni tok i skrenem levo. Tako sam otkrila Chilehaus. Ako ste ljubitelj arhitekture, ova građevina bi morala da vas ostavi bez daha. Nije je lako sagledati u potpunosti spolja, pa vredi ući kroz glavni ulaz u unutrašnji deo a zatim i u samu zgradu (u zgradi su danas smeštene kancelarije nekoliko različitih kompanija, ali ne postoji niko ko će vas zaustaviti na ulazu). 


Izgrađena je u periodu između 1922. i 1924. godine, a priča kaže da je izgradnju naručio imućni brodovlasnik koji se u svoje vreme obogatio prodajom začina iz Čilea (otud naziv). Građena je u gotovo neverovatnoj formaciji broda, a lako ćete je prepoznati po veličini, tamnoj fasadi i veoma oštrom graničnom uglu pod kojim se seku dve strane. Odličan prikaz možete videti na ovom snimku.



Rathaus

Pošto sam pokupila đevrek i cappucino-to go iz obližnje pekare, uputila sam se nazad na
Steinstrasse i ubrzo stigla do crkvica. Jedna za drugom, obe izgrađene u gotskom stilu i sa toliko detalja da sam vrlo brzo odustala od fotografisanja. Prodavačica iz pekare mi je ljubazno skrenula pažnju da se obavezno popnem na toranj sa čijeg vrha se proteže sjajna panorama grada. Međutim, posustala sam pred 550 stepenika i rešila da tabananje ipak nastavim horizontalom.


Prolaskom kroz dvorište, stigla sam u Mönckebergstrasse, jednu od glavnih ulica, koja me je za nepunih desetak minuta odvela direktno do glavnog gradskog trga Rathausmarkt. Naravno, prvo što zarobi pogled jeste zgrada gradske većnice, Rathaus. Iskreno, ne znam da li mi se ova građevina više sviđa danju ili noću kada je ukrašena veličanstvenim lampicama zbog kojih vam ni pun Mesec u svojoj najspektakularnijoj meni ne izgleda dovoljno sjajno. Rathaus nosi epitet najlepšeg zdanja u gradu što ne iznenađuje. U unutrašnjem delu (do koga se dolazi prolaskom kroz glavna vrata) često se održavaju ceremonije venčanja.

Tokom dana, ovde se mogu angažovati i lični vodiči (najčešće su u pitanju studenti) koji vas za pristojne novce mogu provesti kroz uži centar uz prateću istorijsku priču. Odmah do većnice, nalazi se i početna stanica city tour dvospratnog busa. Cena je 18evra, za dva sata vožnje i panoramskog razgledanja. 


 
Na Trgu sam se zadržala neko vreme, pokušavajući da se stopim sa masom prolaznika i vrevom koja je dolazila sa reke. Ne biste verovali koliko su galebovi ovde glasni. I veoma druželjubivi. Mnogo više nego oni u Rostocku. Hamburg je inače, zbog svoje teritorijalne veličine (oko sedam puta veći od Pariza i duplo veći od Londona) i puno zelenih površina, stecište velikog broja ptica, što migrirajućih što onih naviklih na urbane gradske terene. 



Alsterarkaden

Sa mesta sa kog sam sedela pa nešto dalje, mogla sam da vidim veliki tržni centar Europa Passage koji me u tom trenutku nije privlačio, te sam štrapac nastavila u suprotnom smeru, a on je vodio do Alsterarkadena. I tu sam se zaljubila.

Alsterarkaden je najstariji deo grada, poznat po šoping galerijama i luksuznim restoranima, ali je to zapravo manje važno. N
akon velikog požara koji ga je zadesio negde polovinom 19. veka, ovaj kvart je izgrađen iz pepela po nacrtima arhitekte Alexis de Chateauneuf, koji je inspirisan putovanjima po Italiji, u  iste uneo puno mediteranske elegancije. Osim uskih ulica, prepoznatljivi su beli lučni svodovi duž Alster jezera, koji vode u pasaž pun umetničkih radnji, književnih antikvarnica i kafe-poslastičarnica.

U jednoj od njih, ispijajući topao čaj, čula sam i legendu o labudovima sa Alstera. Ispričala mi je vlasnica kafea, dok sam sedela u prozoru koji gleda na jezero i naglas se divila jatu labudova crne i bele boje. A predanje kaže da su labudovi živeli na jezeru još od nastanka grada i sve dok su tu, na Alsteru, Hamburg će biti slobodan i Hanzeatski. 



Planten un Blumen

Najdalja tačka na mojoj ruti bila je gradska botanička bašta. Uveliko zagušena ulicama prepunih prodavnica, dizajnerskih butika i restorana, stigla sad do parka na jezeru i odlučila da se malo odmorim.

U parku može da se pročita čitav istorijat ispisan na metalnim pločama, koji pripoveda zanimljivu priču, od nastanka ovog mesta, preko Drugog svetskog rata, poplava i podzemnih kanala, pa sve do današnjih dana. Ulaz u baštu je slobodan i nemojte da vas iznenadi veliki broj posetilaca. Mene jeste, pa sam uspela da vidim polje ruža i japanski vrt, ali ne i tropski deo bašte, za koji su mi rekli da je posebno zanimljiv i realističan.


Hafen

Tek sam u povratku stigla do luke i gradske četvrti Speicherstadt (prevedeno sa nemačkog znači grad skladišta). Stare mornarske zgrade podignute u 19. veku na vodi, nekada su služile za skladištenje kafe, čaja, duvana i svega ostalog čime se u to vreme trgovalo. Preživele su bombardovanja i ostale netaknute, pa se pojedine i danas koriste u iste namene. U blokove se može ući sa kopna ali i iz vode, a zanimljivo je da sve do jedne stoje na uronjenim hrastovim stubovima.


Prostiru se 1.5km duž šetališta i izgledaju potpuno neverovatno. Ovaj deo grada je nekako poseban, ima drugačiji šmek, saobraćaj je življi, ljudi su opušteniji i tek tu, na Kornhausbrücke mostu sam po prvi put imala utisak da se zaista nalazim u pravoj luci. Miris mora koji se oseti pri naletu vetra, naterao me je da odustanem od hamburgera i da ručak ipak potražim u jednom od ribljih restorana na doku.

Stim u vezi, ukoliko nekada posetite ovaj grad obavezno probajte Fischbrötchen :).To je sendvič sa komadima sveže pripremljene morske ribe i prelivom najfenomenalnijeg ukusa. Služi se topao, u tradicionalnoj nemačkoj kajzerici - ako se ja pitam neuporedivo bolje od američkog hamburgera.

Ovaj tekst sam napisala još te nedelje, dok su mi utisci bili sveži i pošto smo poslednji dan boravka u Hamburgu proveli u lokalnom pabu. Kiša nije prestajala, pa nije bilo moguće iskoristiti dan za bilo šta pametnije osim tipkanja po tastaturi i testiranja piva :D. Kasnije, po povratku u Berlin, u razgovoru sa prijateljima Nemcima i onima koji žive i rade u Nemačkoj, shvatila sam da sam u tom jednom danu uspela da vidim i doživim samo delić onoga što Hamburg jeste. Ipak, dovoljno da poželim da se vratim. 


Da li ste nekada bili u Hamburgu? I koji grad biste želeli da posetite, makar samo na jedan dan?

4 komentara

  1. Nisam nazalost nikada bila u Hamburgu ali bih bas volela da ga posetim. Sto se mojih zelja tice ako pricamo o evropskim gradovima (Njujork mi je uvek na prvom mestu) imam dve zelje a to su Dablin I Kopenhagen, nadam se da cu ih uskoro ostvariti. Jako sam se obradovala postu kao sto ti vec napisah na intagramu. Sve najbolje, putuj I pisi :)
    Verna citateljka

    OdgovoriIzbriši
  2. Odličan post, jako mi se dopada tvoj blog :)

    OdgovoriIzbriši