Pefki na Eviji

Na jugu Grčke, nedaleko od Atine, leži prostrano ostrvo. Po veličini nešto manje od Krita, staro je koliko i istorija moderne Evrope. Samo uzak moreuz, širok svega par desetina metara, svedoči da je nekada pripadalo matičnom kopnu. Još su stari Grci bili zbunjeni pred neobičnim fenomenom plimskog talasa i prisustvom izuzetno jakih vodenih struja u moreuzu, pa su na ovom mestu napravili most. Halkida, antičko utvrđenje koje se baš tu razvijalo, danas je glavni grad prefekture. Prostire se i na kopnu i na ostrvu, a ispod starog visećeg mosta more još uvek teče brzo kao reka. Ovo je priča o moru i jednom putovanju, o kraju leta i o usnuloj, pomalo zaboravljenoj Eviji, nekada zvanoj Eubeja.


Negde početkom juna, odmah po povratku iz Grčke, shvatila sam da mi leto u Beogradu ne prija. Ozbiljno sam razmišljala da se u prvom slobodnom terminu vratim u Pargu, međutim cela sezona je već bila rasprodata. Preostali su samo aranžmani tokom avgusta, za Pefki. Mada mi ime mesta nije značilo puno, Egejsko more kao odrednica bilo je dovoljno da se odlučim i rezervišem put. 


Nakon standardnih petnaest sati vožnje autobusom, iz Beograda smo stigli u Glifu. Iz Glife smo se ukrcali u trajekt i putovali do Agiokamposa na severozapadu ostrva, a zatim autobusom do Pefkija, najpopularnijeg letovališta na samom severu.

Postoje mesta sa dugom tradicijom i bogatom istorijom, koja ne daju značaja teatralnosti i ne mare da se svide. Kao da je nekadašnji sjaj poput teškog sidra davno nestao u dubinama mora. Morate da se potrudite da ga otkrijete. Takva je cela Evija. 


Pefki, malo ribarsko seoce, ni po čemu ne odudara od tog koncepta. Par kilometara šljunkovite plaže, naspram vizantijski plavog mora sa jedne strane i mirisnih četinara, sa druge. Dve poslastičarnice, dve pekare, dva supermarketa i još malo beach style kafića sa limitiranim menijem. Tu je i hotel "Galini" sa ultra modernim bar cafeom koji odudara od opšte slike i solidan italijanski restoran pod otvorenim nebom kao ravnoteža mnoštvu tradicionalnih taverni (u kojima se može pojesti uobičajeno dobar grčki giros, ali i po koje kuvano jelo) i ribljih restorana koji svakog jutra, na obližnjem doku, od lokalnih ribara kupuju sveži ulov. Ponuda voća i povrća je rajska. Lubenice, smokve i masline. Sveže, sočne i mirisne. Po smešnim cenama. Jer cene u Pefkiju jesu povoljne, čak i u sred sezone. 


Svuda se može čuti, pa i pročitati, grčki i srpski, jer su Grci iz Atine (posebno tokom jula i avgusta) i turisti iz Srbije, uz šačicu Italijana, ovde dominantna pojava.

Smeštaj u kući "Panajotis" je sasvim zadovoljavajući i u klasi očekivanog za slične vile po Grčkoj. Moj jedini problem je bio internet, koji je nekako neuhvatljiv (signal se "šeta" od kafića do kafića, što ume da iritira ukoliko ste rešili da se koncentrišete i neko vreme radite za laptop/om). 


U Pefkiju ne postoji pošta, ni banka. Koliko je to verovatno? Do najbližeg bankovnog automata putuje se dvadesetak minuta, gradskim autobusom za Istiu. Istia je administrativni centar severne Evije. Mediteranski gradić, živog duha, pun bašti, cveća i niskih oronulih kuća, prodavnica voća, modernih apoteka, porodičnih trgovina i ulica punih ljudi. Ne govore engleski ali se osmehuju, srećni što ste tu i što mogu da vam uskoče u kadar. Od svih gradova koje sam obišla, nigde se nisam više osetila kao turista. 



Fotkajući po Istii, desilo se da sam propustila poslednji bus za Pefki. U kasno popodne, jedina opcija je bila da se vratim peške. Trebala su mi dobra tri sata da pređem petnaestak kilometara puta, ali sam uživala u pogledu na borove šume, maslinjake i nepregledna polja lubenica. Rutu preporučujem svima koji vole da pešače. 


Poznata grčka letovališta, krstarenje Jonskim morem i spektakularna ostrva lako će zaseniti jedan Pefki, Edipsos ili bilo koji drugi "turistički centar" na ovom ostrvu.  Pa ipak, u Eviji možete imati celu plažu samo za sebe, u jeku sezone. Možete meditirati zaboravljeni u nekom od kafića sa pogledom na planinski masiv Pilion i ostrvo Skiatos. Možete saznati porodičnu istoriju vlasnika taverne, dok grickate gavros uz savršeni uzo. Istina na jedva razumljivom engleskom, ali važna je volja da se priča prenese. Evija će vam pružiti pravi mediteranski duh u onom izvornom obliku, koji se danas tako retko pronalazi.







U nekom od sledećih postova, nastaviću priču o Eviji i svemu što se može videti i posetiti u okruženju :). 

*Zahvaljujem se Iliji Vučeviću na ispravkama i konsultacijama :). 

20 komentara

  1. Kao da sam na tren osetila miris mora i ribe <3
    Prekrasno draga, svaki tvoj putopis odvede me daleko, daleko... na neka bolja mesta. Drago mi je što si uživala. I što si tako vešto prenela atmosferu na nas koji nismo bili u prilici otići.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ništa lepše nego odlutati, zar ne? :)
      Super sam happy što ti se tekst sviđa ^-^
      Hvala :*

      Izbriši
  2. Ja kad čitam tvoje tekstove ne mogu u isto vreme da gledam nešto drugo ili pričam sa nekim, moram da sednem, napravim šolju čaja i odvojim par minuta samo za to. Baš uživam u ovakvim postovima :) Slike su divne!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Teodora, hvala :)
      Valjda ne postoji lepši kompliment za jednog blogera :D

      Izbriši
  3. Zaista si divno predstavila ovo ostrvo :) Bila sam tamo davno, još 2002., ali sećam se kao da je juče bilo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A mislila sam da su naše turističke agencije tek od skora "razradile" aranžmane za Eviju.
      Mora da je u to vreme bilo mnogo više hipi? :D

      Izbriši
    2. Jeste, praktično nije bilo turista :) Nisam išla preko agencija, Evia je u ponudi tek poslednje 3-4 godine.

      Izbriši
  4. post je čisto uživanje, mogu samo zamisliti kako si se divno provela :)
    iščekujem nastavak :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Leno :)
      Moram priznati da jesam, mada se u početku nije činilo da hoću :D. Pefki je jedno od onih mesta u koje turizam još nije zakoračio na velika vrata. Prvi dan si pomalo zatečen, ali kako vreme prolazi, zaljubljuješ se sve više i više.

      Izbriši
  5. Prelijepe slika i baš sam uživala u ovom postu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ivana, hvala :). Drago mi je da ti se dopada.

      Izbriši
  6. *Jelena,divna je Pefka u tvom putopisu.Još sam više zadivljena tvojim pešačenjem koje je trajalo tri sata.
    Ne znam da li bih bila toliko hrabra da se usudim i kroz nepoznati predeo pređem 15 km.
    Moj maksimum je samo 7 km,kroz poznati predeo atara moje opštine.
    Iako si rekla da je Parga tvoje omiljeno grčko mesto za "turistička hodočašća",meni je ovaj putopis nekako stilski toplije napisan i fotografije su mi lepše.
    Odaje sliku toplog predela za odmor u avgustovskom nedeljnom sutonu,kada čovek "sređuje" svoje misli.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nataša, nisam pešačila sama, imala sam pratnju :D
      Parga je lepša, teško je porediti je sa Pefkijem. Ipak, Evija je inspirativnija i drago mi je da se to vidi i iz mog pisanja. Hvala :).

      Izbriši
  7. Uživala sam maksimalno čitajući. Ovako dobar i kvalitetan tekst nisam pročitala mesecima :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Odlično ti idu ovakvi postovi. Želim da ih bude što više, kako zbog tebe tako i zbog nas - tvojih čitalaca.
    Priznajem, Evia mi nikad ne pada napamet kao destinacija za odmor i letovanje, zbog Jonske obale. Na slikama me nikad nije oduševila, komentarima isto. Mada, nekako stičem utisak posle ove tvoje priče da za pred ili posle sezonu može da bude odličan beg od svega i od gužve.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Predpostavljam da se za svako mesto može reći da ima nešto interesantno i svoje. Evija ima određeni šarm, koji osetiš samo ukoliko ne očekuješ čari razvijenog turizma - kakav obično viđamo po Grčkoj - jer toga nema. I to je nekako osvežavajuće. Hvala na pohvalama :).

      Izbriši
  9. ''Pa ipak, u Eviji možete imati celu plažu samo za sebe, u jeku sezone. Možete meditirati zaboravljeni u nekom od kafića sa pogledom na planinski masiv Pilion i ostrvo Skiatos. Možete saznati porodičnu istoriju vlasnika taverne, dok grickate gavros uz savršeni uzo.''
    Ne mozes na Eviji nista od toga jer preferiraju italijane, pune para i u velikim grupama, a nece se lomiti oko tebe koji nemas sta da potrosis. I Srbi im dodju kao eto da popune rupe, smatraju nas sirotinjom, jos i konobari komentarisu otvoreno.. Tako da, ne ulepsavajte, nemojte da ljudima presedne ocekivajuci milinu i divotu... Zivot kao i svaki drugi, svi se bore da opstanu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moja iskustva su upravo takva kako sam ih u ovom tekstu opisala. Iz tog razloga sam u Grčkoj i ove godine, upravo privodim kraju drugi mesec i nosim samo lepe uspomene. Ne znam sa kakvim sve očekivanjima ljudi obično idu na letovanje. Ja očekujem da se ljudi prema meni ponašaju sa istom dozom poštovanja sa kojom se ja ophodim prema njima, i za sada u Grčkoj nisam doživela ništa manje od ljubaznosti, srdačnosti i korektnosti.

      Izbriši