Easy weekend: Izazov Žane Poliakov

Evo nas u Novoj godini, sa novim idejama i planovima. Ja sam od onih što veruju u početke. Svaki Januar dočekam novom beležnicom u kojoj do Božića naškrabam listu svega što mi se čini ostvarljivim, čemu mislim da težim i što bih volela da promenim u narednom periodu. I nije  da su te liste ključne i da život ne bi tekao i bez njih, ali su meni važne kao neka vrsta pokretača i motivacije. Zapisane, reči dobiju na težini. Teško ih je ignorisati i nemoguće zaboraviti. Blješte sa papira kao neonska reklama i podsetnik na jednom data obećanja.


Novogodišnje odluke nemaju mnogo veze sa 1. Januarom, već sa željom za promenama i disciplinom tj. voljom da se na njima radi kako bi se ostvarile. A to uglavnom nije lako. Jedna od navika kojoj želim da se vratim u ovoj godini je čitanje.

Od kako znam za sebe okružena sam knjigama. Od osnovne do srednje pročitala sam sve što se našlo na policama kod kuće, kao i dobar deo fonda školske i lokalne biblioteke. Tokom gimnazije upoznala sam se sa čuvenim liftom Gradske, a kasnije na fakultetu i sa arhivom Narodne biblioteke. Knjige su za mene uvek bile uživanje i prečica do raznoraznih odgovora, a onda sam tokom prošle godine, uronjena u opštu kolotečinu moranja ovoga i onoga, prestala da imam vremena za čitanje.

To je verovatno jedna od stvari koja se desi kad neobazrivo zađete u tridesete. Marljivo radite, trudite se i opravdavate očekivanja, ali nešto u celoj slici fali. Neka bitna kockica negde nedostaje, a vi ne možete da dokučite koja i gde. Po svoj logici trebalo bi da ste zadovoljni i srećni, ali prosto niste. I onda vam jednog dana sine da ste negde usput zaboravili na sve one lepe stvari kojima se čašćavate u slobodno vreme, jer slobodnog vremena kao da više nema.

U 2015. sam pročitala tako malo naslova da se stidim da navedem broj. Pa ipak današnja priča je o jednoj knjizi. Krajnje neobičnoj i posebnoj. Nabavila sam je u decembru, pred put u Berlin. Zapravo ni sada ne znam zašto sam je ponela sa sobom. Nisam veliki ljubitelj self-coaching literature, pa sam mislila kako ću je na letu prelistati i još jednom potvrditi da ova vrsta štiva nije nešto što intrigira moje vijuge. A desilo se sve suprotno tome.


Usudi se, izazovi sebe.

Iskrena da budem, privukao me je naslov. Zapravo jedna određena reč u naslovu. Izazov. To izazov na mene deluje slično kao kada crvenom maramom mašete biku ispred očiju. "21 dan mind detox izazov by Žana Poliakov" pročitala sam, zavalila se udobnije u sedište i pomislila - E hajde baš da vidimo! Narednih pet dana nisam je ispuštala iz ruke, uz sve obaveze, trčkaranja po gradu, praznični šoping i neizbežna viđanja sa prijateljima.

Knjigu čini dvadeset jedna celina, svaka satkana od različitih priča o životu. Neke su iskustvene, druge opisuju određene metode, tehnike i znanja, ali sve imaju za cilj da ukažu na jedan drugačiji i oslobađajući način razmišljanja koji nas uči da cenimo život i vreme, moć misli i pozitivne interpretacije, izgovorenu reč i sadašnji trenutak, prirodu i svet oko sebe. Jer,
 

o ljudima mnogo govori to kako provode svoje dane, čime ispunjavaju svoje vreme, kako troše energiju i novac koji je to isto.

Ne bih je svrstala u kategoriju popularne psihologije, kao ni u praktične priručnike ka ličnoj slobodi, niti u poklon knjige. Ova knjiga je sve to zajedno i još malo više. Čime god da se bavite u životu i šta god da radite u slobodno vreme, nateraće vas da zastanete i da se zapitate: Kako se ja toga nisam setio? Zašto ja nisam razmišljao na taj način? A kada dođete do poslednje stranice, preplaviće vas isti onaj osećaj bliskosti kao posle razgovora sa prijateljem koji ume da sluša, ali se s druge strane ne plaši da otvoreno kaže svoje mišljenje i postavi prava pitanja.

Šta volite? Šta je to zbog čega se dobro osećate, što vas raduje, što vas uzbuđuje, što vas čini entuzijastičnim, raspoloženim, fantastičnim, što vaš život čini uzbudljivim?


Upravo zbog tih razbuđujućih pitanja, koja se nižu sa stranice na stranicu, ovo je knjiga koju ćete poželeti da listate sa olovkom u ruci, čak i ako niste navikli da čitate uz beleške. Prazna mesta predviđena da na njima zapišete svoje misli sugerišu da autor osim što pita očekuje i odgovor, poziva čitaoca da se usudi da razmišlja drugačije, da se suoči sa strahovima i predrasudama, prevaziđe paniku i anksioznost, preuzme odgovornost i ispiše neku novu i samo svoju priču.

Ukinite kuknjavu i kritiku kritike radi. Ono što je najlepše u vama svet zaslužuje da vidi, čuje i oseti. I da neko nešto nauči od vas.


Interesantna, definitivno inspirativna i prijateljski nastrojena, "21 dan mind detox izazov" je knjiga koju ću zadržati na polici i sasvim sigurno još neko vreme imati pri ruci. Preporučujem je kao must read štivo svakome i u bilo kom trenutku. Uz ovu preporuku ostaje mi još da vam poželim srećnu i iskričavu Novu 2016. godinu :).

8 komentara

  1. Upravo ono što i ja želim sebi u 2016. godini - više pročitanih knjiga. Ovo deluje zanimljivo! :)
    Lilo and Iv

    OdgovoriIzbriši
  2. Obozavam tvoje tekstove i nadam se da ces imati vise vremena i za citanje i za pisanje. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Majo,

      Prvo jedno veliko hvala :). Vaše komentare sad već prepoznajem i hvala na zaista divnoj podršci. Obećala sam sebi da ću ove godine pronaći više vremena za sebe u globalu, pa eto, držite mi fige :).

      Izbriši
  3. Razmatrala sam da li da je kupim sebi za Novu godinu, umesto Deda Mraza, i kako nisam ljubitelj selfhelp ili kako se već zove literature, preskočim i uzemem nešto skroz levo. I sad mi je žao. Hvala ti što si mi otvorila oči, zaista bih mogla da se malo pozabavim sobom. :)
    Sve najlepše u 2016. :) <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovakve knjige te ili privuku sa police, ili ti ih neko brižan pokloni ili već nađu neki drugi način da ti na kraju završe u rukama. Za početak, eto naletela si na ovaj post :D
      I tebi puno lepih želja u Novoj godini :).

      Izbriši
  4. Obožavam Žanu, još iz vremena kada je bila urednik Sense, a njene knjige o Zbunjenosti su mi najomiljenije: Lovemarks i I am love. Ne znam da li ih ima u prodaji, vredi ih imati, ali rado ću ti ih pozajmiti, ako se više ne štampaju :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izgleda da je Žanu lako zavoleti i voleti. Ne poznajem je lično, ali stičem takav utisak iz svega što povremeno čujem od njenih čitalaca ili ljudi koji je poznaju. Hvala na preporuci, svakako ću potražiti naslove pa ti javljam utiske :).

      Izbriši