Prikazani su postovi s oznakom Lifestyle. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Lifestyle. Prikaži sve postove

Lifestyle

O suplementima za lepotu i koliko su nam zaista potrebni?

Beauty suplementi su poslednjih godina rastući trend. Sve češće ih preporučuju nutricionisti, doktori i ostali stručnjaci kao važan dodatak brzom životnom stilu kakav vodimo danas. Čak nas je i čuvena Bobbi Brown ove godine, potpuno ostavila bez teksta, predstavivši svoj novi wellness brend Evolution_18 koji je ni manje ni više nego kolekcija suplemenata "for gorgeous skin, shiny hair, and overall glow". Posebno mesto u priči o suplementima zauzimaju kolagenski dodaci i imam utisak da se o njima, u poslednje vreme, najviše priča.

Moja priča o nosu, samopoštovanju i lepoti

Posao šminkera me je naučio da je za ženu u beauty industriji, kao uostalom za svaku ženu, veoma važno da ima izgrađeno samopouzdanje ili kako bi to jedna moja koleginica onako narodski rekla: "da si svoj na svome". Mnogi ljudi se bave šminkanjem i mnogi to tehnički dobro rade, jer kad se nauče određeni koraci gotovo svako (ko to želi) može da ispoštuje redosled i vešto aplicira šminku. Doduše više ili manje vešto već zavisi od iskustva, ali veština je nešto što se sa godinama usavršava i nadograđuje.


Artistique Parfumiers by Avon

Avon me retko iznenadi mirisima. Poslednji put to se desilo 2010. godine, kada su u saradnji sa kućom Herve Leger izbacili prvu verziju parfema Femme. Bila je to veoma neobična drveno - cvetna kompozicija, potpuno drugačija od svega što je, pre i posle nje, mirisalo na Avon. Obožavala sam taj miris i još uvek čuvam bočicu, mada je parfem odavno potrošen i na žalost više ga nema u ponudi.


Beauty dnevnik: Zaštitna maska, šminka i pet minuta za jutarnji glam

Znam šta ste pomislili: u sred smo pandemije i kakvo sad šminkanje kad su maske ubile svaki smisao i želju za ulepšavanjem? Istina je da je većina žena odustala od makeup/a, ali ipak ima i onih koje se šminkaju pod maskama. Ako ću da budem potpuno iskrena, kod mene su maske izazvale pravi mali bunt i inspirisale me na češće makeup manevre. Sećate se onoga: ne sređuješ se za druge, nego za sebe? Za mnoge od nas, šminka nije samo deo stila i toga kako izgledamo, ona je i deo onoga kako se osećamo.

Danas vam pišem kako se ja poslednjih meseci šminkam u varijanti kada ujutru žurim i imam samo nekoliko minuta ispred ogledala, a želim da zablistam i da se osećam dobro (sa maskom ili bez). Plus, tu su i preporuke makeup proizvoda koje gotivim, trenutno ili već neko vreme.


Nove makeup knjige za učenje i inspiraciju

Od kako se bavim šminkanjem, neka od najčešćih pitanja koja čujem uvek se zapravo svode na jedno: kako doći do znanja? Gde doći do još informacija, novih trikova, drugačijih tehnika? Na ovo naravno ne postoji jedan odgovor. Ne postoji jedan kurs na kojem se nauči sve, kao što ne postoji šminker koji zna sve i koji vas može svemu naučiti. Kao i u svakom drugom poslu, napredujete tako što se trudite da radite što češće, da naučite što više za što kraće vreme i grabite znanje i tuđe iskustvo iz različitih izvora. Danas je to u velikoj meri internet i razni tutorijali, mastercclass/evi i kursevi, ali nemojte nipošto zanemariti knjige!


Filmski avgust by Nikola Todorić

Tonja, Moli i Loung. Ove tri žene nisam poznavao ranije. Prva je najintrigantnija umetnička klizačica ikada, druga je na organizovanju poker partija zarađivala četiri miliona dolara godišnje, a treća je preživela teror komunističkog režima Kambodže. Predstavljam vam filmove koji ekranizuju najzanimljivije delove iz njihovih biografija.


Kratak vodič kroz Narodni muzej by Nikola Todorić

Ono što razlikuje metropole od običnih velikih gradova su muzeji. Šta bi bio Madrid bez Prada, Pariz bez Luvra, Sankt Peterburg bez Ermitaža? Narodni muzej u Beogradu neuporedivo je manji ali u njegovoj zbirci su i Pikaso, Pisaro, Tuluz-Lotrek, Mone, Matis, Dega, Van Gog, Ticijan, Renoara, Mondrijan, ali i zbirke praistorije, antike, srednjeg veka i naravno srpske i jugoslovenske umetnosti.


Sve su učestalija pitanja – šta treba videti, jer su vrata muzeja ponovo otvorena od 28. juna u renoviranoj zgradi. Na ovo pitanje, svima sam drugačije odgovarao. Svojim prijateljima koji vole rep drugačije sam odgovarao od onih koji vole rok ili klasičnu muziku. I to je najvažnije. Da svoj ukus pronađete u muzejima koje posećujete. Ovo je moj izbor.

ON.SKIN: O minimalizmu, prirodnoj nezi i kozmetičkoj industriji

Skin is Selective, We Should Be too when Protecting it - bilo je prvo što sam pročitala na Sanjinom Instagram profilu. A dopalo mi se i ime On.Skin. Sad, da li je neko zalepio srculence na neku od fotografija ili sam pročitala neki komentar u feed/u koji me je zainteresovao da kliknem dalje, više se ne sećam. Dopale su mi se objave, nivo detalja i način na koji Sanja priča o kozmetici. Tek kasnije sam saznala da je po profesiji hemičar tehnolog zaljubljen u biljke i prirodu. Poželela sam puno toga da je pitam, a deo tih pitanja i Sanjini detaljni odgovori, danas su pred vama :). Ukoliko vas zanima svet prirodne kozmetike i kozmetike uopšte opisan sluhom jednog hemičara, predlažem da obavezno posetite ovaj Insta blog. 


Šta se desi kada predstava traje 24h

Ne mogu se oprostiti od Septembra, a da ne spomenem otvaranje ovogodišnjeg Bitefa i predstavu "Olimp" Jana Fabra. Ne znam da li su na mene veći utisak ostavili izvođači koji su na bini proveli ceo jedan dan, bez prekida ili malobrojna publika koja se radi ovog ostvarenja "isključila" od svega na 24h i izdržala u Sava Centru od šest popodne u subotu, pa sve do šest popodne sledećeg dana. Sigurno je da nikada ni o jednom pozorišnom komadu nisam pročitala toliko diskusija i revoltiranih komentara i to mi je možda najimpresivnije od svega. Danas vam prenosim jedno drugačije iskustvo nekoga ko joj je zapravo prisustvovao :). 


20. septembar, najbolja drugarica i ja (viber prepiska):

"Da li se sećaš da 23.09. ideš na predstavu koja traje 24h?"

- "Samo mi sad reci da je danas 23.09.??"

"Nije. U Subotu je. Kupila sam ti kartu!!!"

- "Čekaj, kako misliš traje 24h?"

"Počinje u 18h u subotu, završava se u 18h u nedelju. Možeš da izađeš i da se vratiš."

- "Jel u to uključen i neki smeštaj? Mislim gde spavamo??"

Nije bio uključen smeštaj. Ne u bukvalnom smislu, ali je postojala Sleeping zona, Food zona, Relaks kutak za jutarnju jogu, Biznis kutak za slanje hitnih mejlova...jednom rečju, nazirala se odlična organizacija. Predstava je najavljena kao jedan od najznačajnijih scenskih dela ostvarenih na početku 21. veka, a pre Beograda, gostovala je svega nekoliko puta po većim evropskim metropolama. Bila je naporna kako za izvođače, tako i za organizaciju. 

Znam puno ljudi koji su želeli da idu i mnoge koji su pratili direktan prenos na RTSu, ali svega par njih koji su zaista prisustvovali predstavi i izdržali manje-više od početka do kraja ceo performans. Ja na kraju nisam otišla, mada sam imala kartu. Nisam mogla da zaobiđem obaveze koje su me čekale u nedelju prepodne i neizbežno pakovanje za put, koji je sledio odmah posle toga. Na ulazu se dobijala narukvica, sa kojom sam istina mogla da napustim salu pa da se vratim, ali mi se činilo besmislenim da upadam na delove predstave. U ovom slučaju, nije bilo važno samo prisustvovati. Ovde je trebalo prihvatiti "maratonski" izazov, a jednom kada ga prihvatiš u igri si i ako odustaneš, zauvek si jedan od onih koji su odustali.

I tako sam upadala u TV prenos, pratila objave na Insta Story/ju i u nekoliko navrata po ponoći proveravala preko viber/a u kom su stanju delirijuma moji prijatelji :D.

Fotograf Jelena Janković, koja je fotografijama propratila zbivanja na sceni i van nje, u nedelju popodne je objavila:

"24h fotografisanja!

Ludilo, volja, 2l kafe i trkačka glava (treniranje za maratone) mi je omogućila da ostanem budna 24h i propratim šta se sve događalo na Bitefu i predstavi Olimp koja traje 24h.
Svađala sam se, ponosno nosila podočnjake, smejala se, uzdisala, pitala se u momentima šta će meni ovo u životu... i na kraju vrištala kao ludak od uzbuđenja."

Mislim da većina ljudi nije ozbiljno razmatrala ideju da svih 24h provede u Sava Centru. Među onima koji su izdržali i skoro od početka do kraja bili deo ovog nesvakidašnjeg eksperimenta je i moja drugarica, Milena, a u nastavku vam prenosim njene misli koje mi je poslala par dana kasnije, pošto su se emocije i utisci slegli, a događaj dobio puno kritike u medijima.

"Ako baš moram da donesem neki opšti zaključak rekla bih da me je 75% predstave  raspametilo, preostalih 25% ostavljam da ili nisam shvatila ili me nisu toliko dirnuli. Možda zato što mi te tragedije nisu bile pričom bliske, pa nisam mogla sve da povežem i ispratim. 

Prva četvrtina predstave je bila fantastična, tri sata su proletela a da nismo trepnuli. U drugoj četvrtini je već bilo dosta ponavljanja, verujem da me je i to jednim delom uspavalo i tako sam dremnula dvadesetak minuta, sasvim spontano, a onda nastavila da pratim.

Negde pred zoru, ljudi su uveliko napuštali salu, a neki su se glasno smejali na pojedine scene koje realno nisu bile nimalo smešne. To mi je kvarilo utisak i odlučila sam da malo odmorim. Izašla sam oko 5h, otišla kući, odspavala nekih sat i po i vratila se. Od treće četvrtine do kraja, salu sam napustila još samo jedanput, zbog toaleta. Sada se zapravo kajem što sam uopšte odlazila. Izgubila sam ukupno 2h predstave, jer je pauza trajala od 7:20h do 9h. 

Znamo koliko je moje obožavanje teatra, ali čak i kada to imamo u vidu, opet me je predstava oduševila. I scenski i vizuelno. Muzika je bila savršeno uklopljena, koreografija genijalna. Takođe, simbolika predstave je fascinantna. Određene scene i detalje je teško prepričati. Npr. deo sa krunom, pa onda, sad već "čuveni" sirtaki nagih muškaraca. Meni je to bilo genijalno.

Posle mi je bilo i tužno i smešno što su mnogi štampani mediji o tome pisali kao o "golotinji na pozornici". Ja recimo nisam videla gole muškarce kako plešu sirtaki, već razgolićene i ranjive ljude kojima se bogovi (sudbina) poigravaju, a oni se suprotstavljaju tako što prihvataju tragediju i opet počinju da žive. Posebno što je u tom delu iskorišćena muzika iz filma u kojoj se čuje i dijalog glumaca, i lepo vidiš da je poruka koju ta scena u filmu nosi identična onoj u predstavi. Uostalom, što bi mi to smetalo kad je vizuelno lepo, ljudi zgodni, odlično plešu, to oku ne može da smeta :D.

Ne sad bez šale, 27 izvođača koji igraju 24h bez prekida? Zar to nije nerealno? Skoro da se zapitaš da li ti ljudi imaju klonove. Mislim da je fizička i psihička izdržljivost glumaca morala postideti svakog čoveka u toj sali, a verujem i one ispred TV ekrana. Mene svakako jeste.

Slažem se da ima delova na kojima pažnja može da padne i koji su možda malo dosadnjikavi (nikad dosadni), ali mislim da to odražava predznanje sa kojim si kao gledalac došao, kao i to kako zapravo doživljavaš pozorište: kao UMETNOST ili kao ZABAVU.

Ja još nisam bila na predstavi koja nema momente u kojima ti pažnja pada, pa tako i ovde. Shodno dužini dešavanja toga je moralo biti, ali opet ne mislim da su određeni delovi "razvučeni" bez smisla, već baš suprotno. Vreme ovde ima važnu ulogu, glumci igraju ali i spavaju i bude se na sceni i zato mislim da su ponavljanja i produžene scene upotrebljeni sa namerom da se dobije taj važan efekat trajanja, odnosno jedinstva prostora, vremena i teme, kojeg smo iz sata u sat svi postajali bolno svesni.


I na kraju, mislim da je provokativnost predstave za posebnu pohvalu. U današnje vreme, kada smo prezasićeni raznim koještarijama, lako je sablazniti, ali je teško biti provokativan, a razlika postoji.

Ma bilo je odlično. Vidiš koliko sam se raspisala. Mnogi su bili, otišli i više se nisu vraćali. Ja sam u onom manjem procentu publike, koja je od 1235 minuta trajanja predstave, ispratila sigurnih 1000 (a možda i malo više). I sada sam stvarno srećna i ponosna zbog toga, a mislim i pametnija :).

Priznajem da mi je diskusija sa prijateljicom kojoj je pozorišna režija struka, pomogla i doprinela posebnom razumevanju nekih stvari, ali i bez nje bilo mi je jasno da su ovom predstavom granice pomerene, što ne znači da ih treba slepo pratiti."

Da li ste propratili ovogodišnji Bitef? Volite li pozorište? I šta je ono za vas, umetnost ili zabava? 

Kako da pametno ulažete u kozmetiku?

Da li ste jedna od onih žena koje ne mogu da odole novitetima kada je šminka u pitanju? Ili možda više polažete na negu, ali vas zbunjuju opisi, sastojci i mnoštvo proizvoda različitih brendova koji garantuju naizgled iste rezultate. Tokom niza godina koliko sam što hobijem što poslom u svetu kozmetike, primetila sam da mnoge žene zapravo žele da ulože više para u kvalitetniju negu i šminku, ali ne znaju kako da naprave izbor nad kojim se kasnije neće kajati. Evo nekoliko smernica koje vam mogu biti od pomoći.


beauty POP: Zalogaji koji spašavaju od sunca + 4 savršene ice tea ideje

Jeste da je već prošla polovina avgusta i ovaj tekstić stiže sa malim zakašnjenjem, ali oprostićete mi. Leto je moje godišnje doba, vreme kada uživam u full/u, menjam lokacije, filozofiram od jutra do sutra i baš me je teško naterati da se skrasim na stolici i latim tastature. I ako raduckam (jer moram) to je sa pola mozga u dubokom hladu, uz lagani bit i sveže ohlađeni đus, po mogućstvu što bliže nekom bazenu ili plaži. 


Moj izbor: Game of Thrones

Djole već neko vreme gostuje kod mene na blogu sa sjajnim preporukama za serije i filmove, ali ću se ovog puta sama okušati u pisanju jedne slične za seriju "Game of Thrones". Ja sam jedna od onih ljudi koji mrze spojlere tako da u samom startu želim da znate da sam se maksimalno trudila da u ovom tekstu nema nikakvih spojlera, kako za one koji već gledaju seriju, tako i za one koji se razmišljaju da počnu (ako takvih još uvek ima :D).


Tvin Piks: 25 godina kasnije

Još jedna filmska priča iz Djoletovog pera, ovog puta o legendarnoj seriji i nastavku koji gledamo "samo" nekoliko decenija kasnije. Ja sam uživala čitajući, red je na vas :).

Sećam se dana kada sam saznao da je ub‍ijena devojka po imenu Lora Palmer. Bila je to jedna od onih sedeljki, početkom devedesetih kada je kultura druženja van kuće polako počela da izumire. Početak beznadežne dekade označio je i kraj srednje klase. U vazduhu se osećala teskoba, sivilo i promena koja je bila neminovna, ali je niko nije želeo. Jedan bezbrižni svet je nestajao, drugi mnogo sumorniji i nasilniji se rađao. Baš kao i u mirnom, idiličnom Tvin Piksu.


Vodič za preživljavanje praznika (St. Valentine's edition)

Još jedan praznik i još jedan vodič za preživljavanje istog, koji za vas priprema i piše, Đole. Uživajte u čitanju, današnjem danu, narednim neradnim danima :D, lepom vremenu, leptirićima u stomaku, lepim rečima, slatkišima i dragim ljudima koji su uz vas. I ne zaboravite, ljubav pobeđuje sve!

Danas je dan zaljubljenih, svetski praznik konzumerizma. Dan kada svi koji su u nekakvoj vezi, bilo uspešnoj ili neuspešnoj, pomahnitalo jure po prodavnicama tražeći savršen poklon, a na kraju završe sa kičastim plišanim igračkama i jeftinom čokoladom. Oni srećniji će veče provesti u nekom od restorana uživajući u specijalitetima za dvoje, koji su uglavnom nastali tako što je šef kuhinje video da u zalihama ima višak nečega čega se hitno treba rešiti. Ukoliko ste u dobroj kondiciji i niste dobili gorušicu od polusvežih sastojaka, možete se nadati nekoj večernjoj akciji. I naravno, ukoliko u međuvremenu niste popili previše vina, jer onda se veče završava sa polu skinutom odećom i gasnim eksplozijama koje ubijaju sve male kupidone u radijusu od 500 metara.


I opet početak

Ne volim rekapitulacije. To je ono kada sednete, a ispred vas prazan papir i kovitlac misli o tome šta je sve bilo, a šta je moglo biti. Pa upadnete u nekakva sumiranja, preračunavanja i prekrajanja budućih 365 dana, u nadi da ima još vremena za sve ono što vam se čini da želite u životu. A vremena uvek ima, samo je pitanje gde ste vi u celoj priči i koliko nešto zaista želite. Zato se 2016. prisećam bez olovke i beležnice, bez kalendara i novog planera i bez namere da svedem račune. Tu sam ja, pogled ka bašti i šolja savršene tople čokolade da pokrene srećne misli :).


Vodič za preživljavanje praznika u paralelnoj dimenziji

Pred vama je pro level vodič za varijantu ušuškanog praznovanja iz tople sobe, uz šolju aromatičnog čaja i domaće puter keksiće, a može i čokoladni tart i zalogaji sa egzotičnim namazom ili već nešto drugo, super ukusno i tek pristiglo iz rerne. Još jednom čitate savršene Đoletove preporuke. 


Moj izbor: Na klik do savršenog poklona + Nagrađivanje

Preostalo je još svega par dana do onog magičnog trenutka na kraju svake godine, kada se suočavamo sa početkom neke nove čarolije :). Ako bih prethodnih dvanaest meseci morala da rekapituliram, rekla bih da sam malo pisala, ali sam puno čitala. Više sam slušala, nego što sam pričala, manje planirala a više radila, dosta sam putovala i puno, puno sam naučila. I sve sam radila haotično i u minut do dvanaest, pa tako i naredni tekstovi stižu u poslednjem trenutku, ali ipak stižu i nadam se da ćete u njima uživati. U današnjem, koji je za vas pripremio Đole - jer ne znam osobu koja voli praznike, poklone, aplikacije i čudesa digitalnog sveta više od njega - pričamo o knjigama u digitalnom formatu, sjajnim servisima i pretplatama koje mogu biti odličan način da se nekome zahvalite na prijateljstvu ili zajedno uživate tokom predstojećih praznika.

Sephora Wonder Gifts

Koliko se samo lepih dana izređalo od kraja septembra! Toliko, da mi se čini da ću sasvim pristojno podneti novembarsko sivilo i kišu, a i decembar je već blizu što znači još radosne jurnjave po gradu i ispijanja toplih napitaka u ušuškanim beogradskim lokalima. Zato već sada vredno krojim planove i ispisujem beskrajne šoping liste, a među sigurnim destinacija ove sezone nalazi se i Sephora. 


30 days of things I freaking love - part I

Prošle godine, Sonja sa bloga Šminka je ljubav, otpočela je izazov koji traje trideset dana, a ideja je da se svaki dan objavi po jedna fotografija nečega što jako volite i što vas čini srećnim, uz kraće obrazloženje zašto. Malo je reći da mi se ovo dopalo i još tada sam obećala da ću joj se pridružiti.


Moj izbor: Dokumentarci koje preporučujem

Volite li dokumentarce? Ja ih obožavam, a od kako sam otkrila Netflix i ogromnu bazu kojom raspolaže, nekako više gledam dokumentarne filmove nego serije i igrane. Danas vam preporučujem i komentarišem četiri filma, od kojih sam na neke naletela slučajno, a neke sam odgledala na preporuku, ali je svaki izuzetan i vredan da ga uvrstite u skoriji filmski maraton :).